Digitalna odjekna komora: Goetheova predavanja 20. kolovoza 2019.
U utorak, 20. kolovoza, prof. dr. Klaus Günther, profesor pravne teorije, kaznenog prava i kaznenog postupnog prava te ko-ravnatelj izvrsnog klastera "Formiranje normativnih poredaka" na Sveučilištu Goethe u Frankfurtu, govorio je na temu: Koliko smo slobodni u digitalnoj odjeknoj komori?
Koliko smo slobodni u digitalnoj odjeknoj komori?
Kad smo online, ne možemo spriječiti prikupljanje naših podataka. Privatne i vladine organizacije koriste naše podatke za izradu profila ličnosti, bilo u svrhu promatranja i nadzora ili poticanja potrošnje putem ciljanih oglasa za proizvode. To oko nas stvara neku vrstu dvorane ogledala koja potvrđuje naše želje i uvjerenja i može predvidjeti naše buduće ponašanje s sve većom točnošću. Nešto slično događa se i na digitalnim društvenim mrežama, ne samo prikupljanjem i analizom tamo stvorenih podataka o ponašanju, već i zato što pretežno komuniciramo s istomišljenicima koji dijele i potvrđuju ("lajkaju") naše želje i uvjerenja, naš pogled na svijet.
Predavanje je istražilo pitanje mijenja li se naša sloboda i kako, kada se sve više krećemo u takvim odjeknim komorama i digitalnim dvoranama zrcala vlastitih ja – ili sloboda također uključuje iskustvo kontradikcije, otpora, neslaganja ili čak neuspjeha.
Više o prof. dr. Klausu Güntheru
Prof. dr. Klaus Günther je profesor teorije prava, kaznenog prava i kaznenog postupnog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta Goethe u Frankfurtu na Majni. Od 2007. godine je suvoditelj izvrsnog klastera "Formiranje normativnih poredaka".
Član je upravnog odbora Instituta za društvena istraživanja u Frankfurtu i istaknuti suradnik Istraživačkog koledža za humanističke znanosti na Sveučilištu Goethe u Bad Homburgu.
Godine 2018. dodijeljena mu je titula počasnog profesora (profesor emeritus) na Sveučilištu del Rosario u Bogoti, Kolumbija.
Klaus Günther studirao je filozofiju i pravo u Frankfurtu. Od 1983. do 1996. bio je znanstveni asistent i sveučilišni asistent u Frankfurtu, uključujući u radnoj skupini za teoriju prava (Leibnizov program) financiranoj od strane DFG-a pod vodstvom Jürgena Habermasa, gdje je 1987. doktorirao.
Nakon što je 1997. godine stekao habilitaciju, dobio je ponude za profesorska mjesta na EUI-u u Firenci te na sveučilištima u Rostocku i Zürichu, koje je odbio.
